Župna crkva Presvetog Trojstva najstarija je sakralna građevina u gradu, spominje se već 1334. godine, sa baroknim cinktorom, oslikana freskama Mirka Račkog, mjesto gdje se od 18. stoljeća čuva Relikvija Predragocjene Krvi Kristove. Ampulica s Krvi Kristovom čuva se u monstranci (pokaznici) izrađenoj 1721. godine u augsburškoj zlatarskoj školi, kao poklon grofice Eleonore Batthyany Strattman.
Ludbreg je jedno od najvažnijih svetišta u Hrvatskoj, ali je još zanimljiviji podatak da spada u rijetke u svijetu koja su utemeljena pismenim ukazom samog pape. Naime, bulom pape Leona X , izdanom 14. travnja 1513. god., priznata je i potvrđena čudesna pojava Svete Krvi Isusove u kapeli tadašnje srednjovjekovne ludbreške tvrđave (Castrum Ludbreg).
Čudo se zbilo davne 1411. godine kad je svećenik, služeći misu u kapeli, posumnjao u riječi pretvorbe kruha i vina u pravo tijelo i pravu krv Isusovu te je, ostao nemalo iznenađen kada je to čudo i ugledao. On je, kaže se u papinskoj buli, “zapanjen ovim čudom neko vrijeme skrivao stvar, ali je napokon – jer Bog nije htio, kao što se moglo i vjerovati, da tako slavno čudo i potvrda katoličke vjere protiv onih koji u nju sumnjaju ostanu duže skriveni – kada je pao na samrtnu postelju, otvoreno ispovjedio sve kako se dogodilo, a navedeni kalež s onom tekućinom koja je imala boju naravne i vidljive krvi izložio, odnosno predao da se odloži i zauvijek čuva u župnoj crkvi Presvetog Trojstva u Ludbregu”.
Relikvija se danas čuva u prekrasnoj baroknoj pokaznici (monstranci) augsburške zlatarske škole izrađenoj 1721. god., poklonu grofice Eleonore Batthyany Strattmann. Dvorska kapelica Sv. Križa u kojoj se događaj zbio, sada je u sklopu ludbreškog dvorca Batthyany. Kapelica je oslikana prizorima vezanim uz čudo pojave Svete Krvi Isusove.
U dvorcu Batthyany, spomeniku kulture I. kategorije, su od 1994. g. smještene prostorije Restauratorskog centra Ludbreg, koji se razvija ujedno od važnijih restauratorskih središta Europe.
Hrvatski sabor zavjetovao se 1739. god. u Ludbregu podići kapelu u čast štovanja Presvete Krvi Isusove koje je nazvao “najvećim blagom hrvatskoga kraljevstva”, no ispunjenje zavjeta dogodilo se nakon 255 godina kada je izgrađena kapela 1994. god., u doba konačnog osamostaljivanja hrvatskog naroda i stvaranja demokratske hrvatske države. Više informacija na http://www.svetiste-ludbreg.hr/
Drava & Jezero Dubrava – rijeka duljine 720 km koja izvire u južnom Tirolu u Italiji, a ulijeva se u Dunav kod Aljmaša. U Hrvatskoj prolazi kroz Varaždin te teče prema Osijeku, a u blizini Ludbrega nalazi se akumulacijsko jezero Dubrava.
Jezero Dubrava (ili Dubravsko jezero) je akumulacijsko jezero smješteno na Dravi, treće najveće po veličini. Osim što služi za potrebe hidroelektrane, također je omiljeno mjesto za pecanje. U neposrednoj blizini jezera, gdje se Drava ulijeva u Dubravsko jezero, nalazi se i kamp te malo zrakoplovno pristanište koje se koristi za zmajeve. Do akumulacijskog jezera Dubrava može se doći i biciklističkim stazama Treking velika i Gravel Ludbreg (link).
Rijeka Drava, poznatija i kao „Europska Amazona“, jedna je od najvećih i najvažnijih, ali i naajočuvanijih hrvatskih rijeka, koja čini neizostavni dio povijesnog, prirodnog i kulturnog identiteta cijele sjeverne Hrvatske. Izire u Italiji, točnije u Južnom tirolu i na svom 720 km dugom putu do ušća u Dunav kod Aljmaša na krajnjem istoku Hrvatske prolazi ili dodiruje granice čak pet država. Sve do blizine Ludbrega, Drava je ukroćena i regulirana, a posebno je zanimljivo akumulacijsko jezero Dubrava uz kojeg vode i biciklističke rute s ishodištem u samom „centru svijeta“.
Blizu ušća Bednje, kod mjesta Mali Bukovec, u Dravu utiče i rijeka Plitvica. Manja je od bednje i kraća (s tokom od 65 km), ali jhe zato brža i bistrija te je zbog toga bogata raznim ribljim vrstama, a u njoj se za toplijih dana može i osvježiti.
Plitvica ne protiče kroz sam Ludbreg već prolazi njegovom blizinom, a najlakše je do nje jednom od dvije kružne biciklističke rute (link i link).
Bednja je najduža rijeka čiji se izvor i ušće nalaze u Hrvatskoj. Izvire kod Trakošćana te se, vijugajući Varaždinskom županijom te prolazeći kroz samo središte Ludbreg, nakon 133 km, kod Malog Bukovca ulijeva u Dravu.
U neposrednoj blizini Ludbrega, petnaestak minuta hoda od središta grada preko zelenila Otoka mladosti, nalazi se stara brana koja upravlja vodostajem Bednje i čuva Ludbreg od poplava, a uz to, zbog svoje fotogeničnosti, ima ulogu popularne „foto točke“. Na Bednji je moguće veslati kajakom ili kanuom, a oni hrabriji i spretniji mogu se spustiti sve do ušća u Dravu.
Centar svijeta nalazi se upravo u Ludbregu, u gradu čuda i legendi, koji će svakoga gosta očarati spojem vjerske, povijesne, znanstvene, stručne i umjetničke građe, zanimljivim pričama, osebujnim humorom i bezuvjetnim gostoprimstvom.
Uz magistralnu cestu od Ludbrega prema Koprivnici iznad naselja Globočec nalazi se kip Svetog Vinka, zaštitnika Ludbreškog vinogorja, s vidikovcem. Vidikovac se nalazi na Ludbreškoj vinskoj cesti otvorenoj 2010. godine.
Udruga vinogradara „Trsek“ zaslužna je za postavljanje 7,40 metara visokog kipa Svetog Vinka na 8 metara visokom postolju s vidikovcem. Izradio ga je Petar Kolarić, kipar iz Ždale. Ovo je najviši kip Svetog Vinka na svijetu, a pogled s vidikovca dopire do Mađarske. Kip je blagoslovljen i otvoren 29. listopada 2011. godine.
Ludbreška vinska cesta nalazi se u vinogorju nad gradom. Uzgoj vinove loze i njegovanje vina intenzivnije počinje devedesetih godina dvadesetog stoljeća od kada se organiziraju Izložbe mladih vina.
Većinom su zastupljene bijele sorte vina poput graševine, rajnskog rizlinga, pinota bijelog, sauvignona, silvanca zelenog i chardonnaya. Ostala vina su crna poput frankovke, pinota crnog i caberneta, te voćna vina.
Ludbreška vinska cesta za sada obuhvaća 8 objekata:
Kućica uređena u stilu 19. i početka 20. stoljeća pravi je vremeplov u prošlost i nekadašnji način života. Ispunjena je predmetima bogata kulturne baštine ludbreškog kraja te je prepuna očuvanog starog namještaja i kućanskih potrepština, a tu je i dvorište s oruđem i alatima za obradu zemlje.
Bakina Hiža i Dedekov Dvor nalaze se u neposrednoj blizini centra grada i nezaobilazni su dio upoznavanja Ludbrega.
Prvi zapisi o ludbreškom Starom gradu datiraju iz 14. stoljeća, a današnji oblik dvorac je dobio u razdoblju baroka. U njemu je danas smještena cijenjena ludbreška međunarodna restauratorska radionica, nezaobilazna postaja svakog turista. Osim radionice, u dvorcu se nalazi kapelica Sv. Križa, stalna izložba arhivske građe te stalni postav zbirke sakralne umjetnosti, a cijeli kompleks sastoji se od dvije, jednako stare i vrijedne gospodarske zgrade.
Oko dvorca se naziru tragovi nekadašnjeg moćnog obrambenog prstena napajanja vodom iz rijeke Bednje. Dvorac ima prizemlje i tri kata, od kojih je prvi znatno viši.
Najraniji podaci o postojanju utvrde datiraju iz 1320. godine. Za vrijeme turskih pohoda preoblikovan je u renesansni kaštel. Dolaskom obitelji Batthyany dvorac je renoviran u baroknom stilu. Tada su dvorac i gospodarske zgrade bili u potpunosti iskorišteni. Početkom 19. stoljeća u dvorcu se manje boravi te počinje propadati. Nekoliko puta je preoblikovan zbog raznolike namjene.
U dvorcu je, osim kapelice Svetog Križa, nezaobilaznog mjesta posjeta svakog turista, smještena i međunarodna restauratorska radionica – Restauratorski centar Ludbreg.
U sklopu kapelice Sv. Križa nalazi se i stalna izložba arhivske građe (Knjiga čuda, Bula pape Leona X., zaključci Hrvatskog sabora…) te stalni postav zbirke sakralne umjetnosti (crkvena ruha i knjige, liturgijsko posuđe, slike, skulpture…).